Novi Zakon o porezu na dodanu vrijednost počeo se primjenjivati od 1. srpnja 2013. Zakonom o PDV-u uređuje se promet dobara i usluga u tuzemstvu (područje RH), promet na području EU, promet s „trećim zemljama“ (država ili područje koja nije područje EU) te promet s „trećim područjima“ (dio područja države članice koje je izuzeto iz područja EU).
Područja primjene Zakona o PDV-u su sljedeća:
•    Tuzemstvo
•    „Europska unija“
•    „treća zemlja“
•    „treće područje“
Pema Zakonu o PDV-u (čl. 4. st. 1) predmet oporezivanja PDV-om je
•    Isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik
•    Stjecanje dobara unutar EU koje se u tuzemstvu obavi uz naknadu
•    Obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu
•    Uvoz dobara
Isporukom dobara se smatra prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom, predaja dobara na raspolaganje prema ugovoru o najmu, odnosno leasingu na određeno vrijeme, prodaja dobara uz odgodu plaćanja, isporuka električne energije, plina grijanja i dr.
Ne smatra se predmetom oporezivanja besplatno davanje uzoraka kupcima ili darova u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti čija vrijednost nije veća od 160,00 kn bez PDV-a. Oslobođenja od PDV-a su usluge od tzv. javnog interesa ( npr. univerzalne poštanske usluge, prijevoz putnika, telekomunikacijske usluge, centri za liječenje, bolnice...) oslobođenja se odnose i na djelatnosti koje su i do sada bile oslobođene u „starom“ Zakonu o PDV-u a dodana su i neka nova oslobođenja i to isporuke građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojim se one nalaze (osim isporuka kod kojih od datuma prvog korištenja do datuma sljedeće isporuke nije prošlo više od 2 god.) te isporuka zemljišta (osim građevinskog zemljišta). Nadalje oslobođenje od PDV-a su za transakcije unutar EU, oslobođenje pri izvozu i uvozu, kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini, oslobođenje u vezi s međunarodnim prijevozom te za određene usluge koje su izjednačene s izvozom.
Zakonom o PDV-u je određeno da se promet „ starih“ nekretnina ( one koje su sagrađene, isporučene ili predujmljene do 31.12.1997.) neće oporezivati PDV-om od 1. srpnja 2013. Međutim „novoizgrađene“ građevine će se oporezivat kao i sva dobra po stopi od 25% osim zemljišta.
Predmet oporezivanja su i prijevozna sedstva ako su namijenjena za prijevoz osoba ili dobara, nadalje predmet oporezivanja su i dobra koja podliježu trošarinama ( alkohol, alkoholna pića, duhanski proizvodi i energenti oism plina).
Stjecanjem dobara unutar zemalja EU smatra se nabava dobara u zemlji članici EU, pod uvjetom da isporuka dobara ne smije biti otpremljena kupcu u istoj zemlji članici.
Prodavatelj iz jedne države članice EU neće zaračunati PDV ako nije riječ o kupcu koji je porezni obveznik iz druge države članice. Međutim ako kupac nije porezni obveznik a nabavi dobra u državi članici EU, porez će mu biti obračunat te može tražiti povrat PDV-a koji je platio pri stjecanju u tuzemstvo. Pri stjecanju dobara unutar EU koje je porezni obveznik stekao za potrebe svog poslovanja, teba sam obračunati PDV.
Uslugom se smatra svaka transakcija koja se ne smatra isporukom dobara. Uslugom se također smatra i obavljanje usluga po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredba Zakona. Svako korištenje dobara za privatne potrebe i obavljanje usluga bez naknade za privatne potrebe smatra se obavljanjem usluga odnosno predmetom oporezivanja.
Uvoz dobara smatra se svako stjecanje dobara iz „ trećih zemalja“ ili „trećih područja odnosno zemalja koje nisu u u slobodnom prometu na području EU.
Poreznim obveznikom se smatra svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost, bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.
Poreznim obveznikom se smatra i svaka osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva tu se misli na poduzetnike koji nemaju registriranu djelatnost trgovine motornim vozilima nego povremeno obave takav promet.
Porezni obveznici koji su u 2013. registrirani kao obveznici PDV-a danom pristupanja RH EU smatrat će se registriranim za potrebe PDV-a. Neki porezni obveznici od 1.srpnja 2013. trebaju ući u sustav PDV-a a odluku o tome tko treba ući donosi pojedinačno nadležna PU.
Za potrebe obračuna PDV-a tebaju se registrirati i poduzetnici koji nemaju sjedište u tuzemstvu ali imaju sjedište u drugoj državi članici a obvezni su plaćati PDV.
Mjesto oporezivanja kod isporuke dobara određuje se prema zemlji podrijetla (zemlja odakle potječu dobra ili usluge) ili prema zemlji odredišta (zemlja gdje se isporučuju doba ili usluge).
Kod oprezivanja inozemnih usluga prmjenjuje se načelo zemlje primatelja usluge kada je riječ o prometu između dva porezna obveznika. Kod prometa usluga između poreznih obveznika porezna obveza prenosi se na primatelja usluga. Mjestom obavljanja usluge osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto u kojemu porezni obveznik koji obavlja usluge ima sjedište.
Prema Zakonu o PDV-u (čl. 30. st. 1.) obveza obračuna PDV-a i oporezivi događaji nastaju kada su dobra isporučena ili usuge obavljene.
Porezna osnovica (čl. 33.) je naknda koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke, ukuljučujući svote subvencija koje su izravno povezane s cijenom isporučenih dobara ili usluga. U poreznu osnovicu uračunavaju se svote poreza, carina, pristojba i sličnih davanja, osim PDV-a te sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza, osiguranja koje isporučitelj zaračunava kupcu. U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijena, odnosno popusti.
Od 1. srpnja 2013. primjenjuju se tri stope PDV-a 25%, 10% i 5%.
Pravo na odbitak PDV-a primatelj računa može za nabavljeno dobro ili usugu priznati tek kada je nastala obveza za PDV odnosno kada je izdan račun. Porezni ovbeznici imaju pravo priznavanja pretporeza u visini svote PDV-a koju su mu zaračunali drugi porezni obveznici za isporuku dobara i usluga, osim osim u slučaju ako primljena dobra ili usluge koristi za isporuke koje su oslobođene plaćanja PDV-a u tuzemstvu.

Porezni obveznik u obračunskom razdoblju ima pravo na odbitak pretporeza odnosno na povrat razlike preplaćenog PDV-a ili ga može prenijet u sljedeće obračunsko razdoblje. Porezni obveznik koji na području EU nema sjedište također ima pravo na povrat PDV-a koji su mu zaračunali drugi porezni obveznici u RH za isporučena pokretna dobra i usluge ili koji mu je zaračunan prilikom uvoza dobara u RH. Nova kategorija povrata koja se ostvaruje za isporučena dobra ii usluge u tuzemstvu i za uvoz dobara je povrat PDV-a poreznim obeznicima sa sjedištem u drugoj državi članici. Nadalje povrat poreza tuzemnim poreznim ovbeznicima u drugim državama članica koji podnose zahtjev za povrat PDV-a koji su ostvarili u drugim državama članica EU.

Razdoblje oporezivanja je kalendarska godina ako je porezni obveznik poslovao cijelu godinu, odnosno dio godine ako je poslovao samo tijekom dijela kalendarske godine.

Prijava PDV-a na Obrascu PDV predaje se nadležnoj ispostavi prema sjedištu poreznog obveznika do 20. dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja mjesečnog ili tromjesečnog. Konačni obračun PDV-a porezni obveznik treba predati nadležnoj ispostavi PU do kraja veljače tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

Izvor: RRIF; srpanj 2013; Primjena zakona o PDV-u od 01. srpnja 2013.