Novi Zakon o porezu na dodanu vrijednost počeo se primjenjivati od 1. srpnja 2013. Zakonom o PDV-u  uređuje se promet dobara i usluga u tuzemstvu (područje RH), promet na području EU, promet s „trećim zemljama“ (država ili područje koja nije područje EU) te promet s „trećim područjima“ (dio područja države članice koje je izuzeto iz područja EU).

Pema Zakonu o PDV-u (čl. 4. st. 1) predmet oporezivanja PDV-om je
•    Isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik
•    Stjecanje dobara unutar EU koje se u tuzemstvu obavi uz naknadu
•    Obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu
•    Uvoz dobara
Isporukom dobara se smatra prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom, predaja dobara na raspolaganje prema ugovoru o najmu, odnosno leasingu na određeno vrijeme, prodaja dobara uz odgodu plaćanja, isporuka električne energije, plina grijanja i dr.
Ne smatra se predmetom oporezivanja besplatno davanje uzoraka kupcima ili darova u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti čija vrijednost nije veća od 160,00 kn bez PDV-a.
Stjecanjem dobara unutar zemalja EU smatra se nabava dobara u zemlji članici EU, pod uvjetom da isporuka dobara ne smije biti otpremljena kupcu u istoj zemlji članici.
Prodavatelj iz jedne države članice EU neće zaračunati PDV ako nije riječ o kupcu koji je porezni oveznik iz druge države članice. Međutim ako kupac nije porezni obveznik a nabavi dobra u državi članici EU, porez će mu biti obračunat te može tražiti povrat PDV-a koji je platio pri stjecanju u tuzemstvo. Pri stjecanju dobara unutar EU koje je porezni obveznik stekao za potrebe svog poslovanja, teba sam obračunati PDV.
Uslugom se smatra svaka transakcija koja se ne smatra isporukom dobara. Uslugom se također smatra i obavljanje usluga po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredba Zakona. Svako korištenje dobara za privatne potrebe i obavljanje usluga bez naknade za privatne potrebe smatra se obavljanjem usluga odnosno predmetom oporezivanja.
Uvoz dobara smatra se svako stjecanje dobara iz „ trećih zemalja“ ili „trećih područja odnosno zemalja koje nisu u u slobodnom prometu na području EU.
Poreznim obveznikom se smatra svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost, bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.